Nasip je zanimljiva turska riječ koja označava ono što je nekome suđeno ili dodijeljeno životom, poput sudbine ili vlastitog dijela sreće. U pjesmi se pojavljuje u izrazu "nasibimi aldım", što znači da je pjevačica "dobila svoje" iz svih obećanja i zakletvi te sada može krenuti dalje.
U pjesmi „İnceden İnceden” Tuğba Yurt pjeva izravno bivšem partneru koji se vraća prekasno. Njegovo „Gel deneyelim, olur mu yeniden?” [„Hajdemo pokušati, može li opet?”] zvuči nježno, ali ona mu ne vjeruje: „Kanmam be oğlum, neler gördüm neler” [„Ne vjerujem ti, dečko, svašta sam prošla.”]. Riječ oğlum ovdje je kolokvijalan način obraćanja muškarcu, nešto poput „dečko” ili „sine”, a ne nužno doslovno „moj sine”. Naslov znači „pomalo, tiho”, baš kao u stihu „Ruhumu okşuyor inceden inceden” [„Pomalo mi miluje dušu”]. Njegove riječi joj gode, ali nisu dovoljne da izbrišu ono što je već doživjela.
Najbolji dio je njezina odlučnost: „Önüme bakarım” [„Gledat ću naprijed”], pa čak i „Taş olsan, yoluma kalbim seni paralar” [„I da si kamen, moje bi te srce zdrobilo na mom putu”]. To je namjerno pretjerana i pomalo opaka slika: ništa joj više neće stati na put. Kad kaže da će se za dan ili dva odvezati „bağladığım karalar” [„crnina koju sam vezala”], misli na žalost i tamu koju je nosila. Na kraju poručuje da je svoje već dobila iz svih zakletvi i obećanja, pa nježno laskanje više ne može vratiti staru vezu.