Aura je reč koja se direktno prenosi iz latinskog i grčkog jezika, a znači 'dah', 'vetar' ili 'sjaj'. U savremenom turskom, kao i u srpskom, koristi se za opisivanje nevidljive energije ili atmosfere koju osoba ili mesto emituje.
U pesmi, Sinan Ceceli peva: "Kimse de yok bu aura" (Niko nema ovu auru). On koristi ovu reč da istakne jedinstvenost i posebnost osobe kojoj se obraća, sugerišući da niko drugi ne poseduje takvu privlačnost ili harizmu. To je reč koja dodaje mističnost i dubinu tekstu, čineći je zanimljivom za učenje.
„O La La“ je razigrana, pomalo drska pesma o osobi koja ne želi da je drugi procenjuju na osnovu glasina ili izgleda. Govornik kaže: „Ne göründüğüm gibiyim“ [Nisam ono što izgledam] i „Ne sandığın kişiyim“ [Nisam osoba za koju me smatraš]. Umesto da se obazire na tuđe priče, poručuje: „Bırak onlar konuşsun, umrumda değil benim“ [Neka oni pričaju, nije me briga]. Izraz „gözü kara“ znači „neustrašiv“ ili „odvažan“, dok „pür caka“ opisuje nekoga ko se šepuri i ponaša veoma samouvereno. Ipak, govornik odbija da bude shvaćen kao uobražen: „Sanma burnum havada“ [Nemoj misliti da sam uobražen].
Najzabavnija slika u tekstu je bal pod maskama: „Baloya maske şartı koymuş herkes aslında“ [Izgleda da su svi zapravo postavili pravilo da su maske obavezne na balu]. To je slikovit način da se kaže da ljudi kriju svoje pravo lice. Zatim sledi direktan poziv: „Kalk artık gel yanıma“ [Ustani već jednom i dođi kod mene], uz obećanje iznenađenja ujutru: „Uyanınca sabaha, sürprizim var o la la“ [Kad se probudiš ujutru, imam iznenađenje, o la la]. Ponavljanje „o la la“ daje pesmi nestašan, flertujući ritam, dok „Kimse de yok bu aura“ znači otprilike „niko nema ovu auru“, odnosno ovu posebnu energiju i prisustvo.