Indifférence znači „ravnodušnost“, odnosno stanje u kojem više ne osećaš snažne emocije ili ti više nije stalo. U pesmi se odnosi na postepeno nestajanje ljubavi i sećanja, a pitanje „kada počinje ravnodušnost“ daje ovoj reči snažan, melanholičan i veoma poetičan ton.
U ovoj pesmi Serge Gainsbourg govori nekome ko je nekada voleo „Les feuilles mortes“ („Opalo lišće“), pesmu koja je, kako kaže, bila njihova omiljena: „Cette chanson était la tienne“ („Ta pesma je bila tvoja“). Sam naziv vezuje muziku za uspomenu: svaki put kada opalo lišće podseti pripovedača na tu osobu, vraćaju se i „les amours mortes“ („mrtve ljubavi“), ljubavi koje su završene, ali ipak „n’en finissent pas de mourir“ („nikako da prestanu da umiru“). Prévert i Kosma su autori pesme koju stihovi pominju, pa ovde sama melodija postaje okidač za sećanje.
Pripovedač pokušava da nastavi život sa drugima, ali njihove pesme su mu monotone i postepeno postaje ravnodušan. Zatim se pita gde ravnodušnost počinje i kada se završava, dok kroz slike jeseni i zime čeka dan kada će se „la chanson de Prévert“ („Prévertova pesma“) izbrisati iz njegovog sećanja. Lepo je u tome što pesma ne obećava brzo izlečenje: lišće opada iz godine u godinu, a stara ljubav se vraća sa svakim podsećanjem. Tek na samom kraju pripovedač zamišlja da će njegove završene ljubavi napokon „en avoir fini de mourir“ („konačno završiti sa umiranjem“).