Lichterloh je intenzivan izraz koji znači 'u plamenu' ili 'gori žarko'. Ne odnosi se samo na vatru, već i na snažne emocije.
U pjesmi, izraz "mein Seemansherz brennt lichterloh" (moje mornarsko srce gori žarko) slikovito opisuje strast i žar mornara, bilo da je riječ o ljubavi prema moru, avanturi ili nekoj osobi. To je snažna i emotivna riječ koja se ne čuje često u svakodnevnom govoru, što je čini zanimljivom za učenje.
„Santiano” je pjesma o mornaru koji teško napušta djevojku, ali ipak bira more. Kaže: „Der Abschied fällt schwer, sag mein Mädchen ade” [Rastanak je težak, reci, djevojko moja, zbogom], a zatim zapovijeda: „Leinen los, volle Fahrt, Santiano” [Odveži konope, punom snagom naprijed, Santiano]. Suze su mu „salzig und tief wie das Meer” [slane i duboke poput mora], no njegovo mornarsko srce i dalje „brennt lichterloh” [gori snažnim plamenom]. More ga zove jače nego što ga zadržava kopno.
Refren zvuči kao skupna pjesma posade: „Segel hoch” [dignite jedra] i „Geradeaus, wenn das Meer uns ruft” [ravno naprijed, kad nas more pozove]. Mornari žele stići ondje gdje mjesec zalazi, prije svitanja, ploveći prema večernjem crvenilu. Za pripovjedača dom nije kuća ni novac: „Unser Schloss ist die ganze Welt, unsere Decke ist das Himmelszelt” [naš je dvorac cijeli svijet, a naš je pokrivač nebeski svod]. To je odvažna, pomalo pretjerana odluka, ali upravo zato pjesma ima tako zarazan pustolovni duh.