Morgenglanz doslovno znači "jutarnji sjaj". To je poetična složenica koja evocira sliku blistave ljepote jutra, često povezane s rosom ili prvim zrakama sunca.
U kontekstu pjesme "Gäa", koja slavi Majku Zemlju, "Morgenglanz" se koristi za opisivanje prirodne ljepote svijeta, prekrivenog rosom i obasjanog jutarnjim svjetlom. Ova riječ je zanimljiva jer nije svakodnevna, a istovremeno je vrlo slikovita i budi osjećaj divljenja prema prirodi.
U pjesmi „Gäa” Oonagh prikazuje Zemlju kao živu majku i snagu koja povezuje sve što postoji. Slika počinje jutarnjim sjajem prekrivenim rosom, dok je dnevna svjetlost skrivena među listovima. Gäa živi u nama, u stijenama i šumi, čuva svijet i daje oblik zemlji. Stih „Du bist in uns, wir sind in dir” [Ti si u nama, mi smo u tebi] govori o potpunoj povezanosti čovjeka s prirodom. Nema udaljene božice koju samo promatramo: njezin dah nosi našu dušu, a njezino srce kuca u nama.
Posebno lijepo zvuči poziv „Lausch dem Wind, erhör die Nacht” [Slušaj vjetar, poslušaj noć]. Priroda ovdje nije pozadina, nego biće kojemu se možemo otvoriti. Kad pjesma kaže „Mit jedem Wort schenke Gäa dir Kraft” [Svakom ti riječju Gäa daruje snagu], riječima daje gotovo čarobnu moć. Refren ponavlja ime Gäa, a uz njega se pojavljuju stihovi na vilenjačkom jeziku, što pjesmi daje bajkovit, obredni ugođaj. Središnja slika ostaje jednostavna i snažna: „Du webst die Welt, bis ans Ende der Zeit” [Ti tkaš svijet sve do kraja vremena].