Lençóis znači 'plahte'. To je zanimljiva riječ jer se ne koristi često u svakodnevnom govoru, a ovdje ima posebno romantično značenje.
U pjesmi, Nuno Ribeiro pjeva o tome kako su on i njegova ljubav 'letjeli' ispod plahti ('voávamos debaixo dos lençóis'), što stvara intimnu i nostalgičnu sliku prošlih trenutaka strasti i bliskosti. Ova riječ evocira sjećanja na zajedničke trenutke i pojačava osjećaj čežnje.
Zamisli da se preseliš sa sjevera Portugala u Lisabon zbog posla ili snova, a onda shvatiš da ti bez voljene osobe čak ni hrana nema isti okus. Upravo o tome pjeva Nuno Ribeiro u pjesmi "Maria Joana", zajedno s grupom Calema i fado zvijezdom Marizom. Već na samom početku spominje poznati sendvič sa sjevera zemlje: "A francesinha já não tem picante" (Francesinha više nije ljuta), povlačeći duhovitu i izravnu usporedbu s trenucima kada mu je djevojka grizla usne. Lisabon je velik, ali bez nje je prazan.
Cijela pjesma se vrti oko osjećaja koji Portugalci zovu saudade – one teške, neopisive čežnje za nekim tko je daleko. Stihovi "Maria Joana / Apanha o primeiro autocarro / Vem ficar p'ra sempre do meu lado" (Maria Joana, uhvati prvi autobus, dođi i ostani zauvijek kraj mene) ponavljaju se poput očajničkog poziva. Glavni lik priznaje da ne zna hoće li izdržati život u novom gradu, broji neprospavane noći i poručuje majci da pripazi na Mariju dok se ona napokon ne ukrca na taj bus za Lisabon.