Hubieras ido je pluskvamperfekt konjunktiva glagola irse (otići), 2. lice jednine: „da si otišao/otišla”. Taj oblik opisuje nestvarnu prošlost, pa si no te hubieras ido znači „da nisi otišao/otišla”, nešto što se nije dogodilo, a zamišljamo kako bi bilo.
Ovo je pjesma čovjeka koji se svako jutro budi sam. Ne objašnjava zašto je ona otišla, samo nabraja što je ostalo: ogledalo koje ne laže, ljudi koji prolaze "siempre tan igual" (uvijek isti) i ritam života koji mu se odjednom čini pogrešan.
Refren stoji na jednoj rečenici: "Si no te hubieras ido sería tan feliz" (Da nisi otišla, bio bih tako sretan). Oblik hubieras ido je španjolski pluskvamperfekt konjunktiva, vrijeme za stvari koje se više ne mogu promijeniti, i zato cijela pjesma zvuči kao kajanje bez izlaza. Najbolja slika je "El frío de mi cuerpo pregunta por ti" (Hladnoća mog tijela pita za tebe): ne pita on, nego tijelo. Pjesmu je napisao Marco Antonio Solís, a Maná je pjeva kao sporu rock baladu.