Funambule označava hodača po žici, odnosno akrobata koji održava ravnotežu na visini. U pjesmi se koristi metaforički: pjevačica se osjeća nesigurno i ranjivo, kao da pokušava održati ravnotežu dok stalno misli na bivšu ljubav.
U pjesmi „On Était Beau” („Bili smo lijepi”) Louane pjeva o osobi koja joj je i dalje u mislima gdje god se nalazi: na pločnicima, bulevarima, pod uličnim svjetiljkama, ujutro, noću i na svim cestama. Ponavljanje stiha „Je pense à toi” [Mislim na tebe] zvuči gotovo kao misao koje se ne može riješiti. Čak i kad kaže „J'suis ridicule” [Smiješan/smiješna sam], jasno je da joj je teško prestati se vraćati toj osobi i onome što su zajedno imali.
Središnja ideja krije se u refrenu: „On accélèrait sans freins” [Ubrzavali smo bez kočnica] i „On s’aimait trop / Pour s’aimer bien” [Voljeli smo se previše da bismo se znali dobro voljeti]. Njihova je veza bila lijepa, puna osmijeha „bez razloga”, ali je išla prebrzo i bez kontrole. Sada pripovjedačica govori o umoru, gušenju, magli i osjećaju da je „na rubu ponora”. Zato pjesma nije samo sjećanje na lijepu ljubav, nego i priznanje da nešto može biti lijepo, a ipak nas povrijediti. Naslov zvuči nježno, dok refren dodaje gorko „pourtant” [ipak]: bili su lijepi, ali nisu znali kako biti dobri jedno za drugo.