Duna znači „dina”, odnosno brežuljak pijeska koji oblikuje vjetar, pa je riječ slikovita i rjeđa od uobičajenih izraza u pjesmama.
U stihu „Soy mujer de lluvia, de sangre en luna, de tierra, sal y duna” pjevačica se opisuje kroz snažne prirodne elemente. Dina ovdje simbolizira izdržljivost, promjenjivost i povezanost sa zemljom.
Lido Pimienta ovdje broji sve što je ostavila iza sebe: „Todo lo que yo sentí, todo lo que yo viví" (sve što sam osjetila, sve što sam proživjela), i svaki popis završava istim zaključkom, „ya no me queda nada" (ništa mi više ne ostaje). Ponavljanje zvuči gotovo kao molitva, a popis raste od patnje i čekanja do ljubavi koju je nekome dala.
Usred tog gubitka stoji pripjev koji se ne povlači: „Soy mujer de lluvia, de sangre en luna" (žena sam od kiše, od mjesečeve krvi). Ona se ne boji smrti, čeka je „de frente y sonriente" (licem u lice i nasmiješena) i ne miče se s mjesta. Ostala joj je samo bol koju nosi u sebi, ali nosi je uspravno.