황홀했던 (hwangholhaetdeon) znači „ekstatičan“ ili „zanosan“, opisujući stanje intenzivne sreće i opčinjenosti. To je reč koja se ne koristi svakodnevno, što je čini posebnom i upečatljivom.
U pesmi, Jung Kook je koristi da opiše sećanja koja su bila toliko prelepa i magična da su ga ostavila u stanju zanosa. Iako su ta sećanja bila „ekstatična“, on i dalje oseća tugu, što stvara snažan kontrast i dubinu emocija u stihu „황홀했던 기억 속에 나 홀로 춤을 춰도 비가 내리잖아“ (Čak i ako plešem sam u ekstatičnim sećanjima, kiša pada).
U pesmi "Still With You", Jung Kook nam otvara dušu i vodi nas kroz osećanja čežnje i nade. Kroz stihove kao što su "날 스치는 그대의 옅은 그 목소리 내 이름을 한 번만 더 불러주세요" (Tvoj tihi glas koji me dodiruje, molim te, pozovi moje ime još jednom), osećamo duboku želju za ponovnim susretom sa voljenom osobom. On se bori sa samoćom u "어두운 방 조명 하나 없이" (mračnoj sobi bez ijednog svetla), ali pronalazi utehu u malim stvarima, poput zvuka klima uređaja, jer bez toga bi se "정말 무너질 것 같아" (stvarno srušio).
Iako pleše sam u "황홀했던 기억 속에" (uspomenama koje su bile zanosne) i oseća kišu, on je spreman da trči kroz maglu mokrim nogama kada se ona raščisti, nadajući se zagrljaju. Želi da ostane u nebu voljene osobe "별처럼 너의 하늘에 머물고 싶었어" (kao zvezda u tvom nebu), čak i znajući da će jutro doći. Pesma je prelepa priča o tome kako se držimo za uspomene i nadu, čak i kada je put težak, sa željom da zajedno koračamo napred, "그대와 함께 이 길을 걷고 싶어요" (želim da hodam ovim putem sa tobom).