Puolivahingossa znači 'slučajno' ili 'nenamerno', ali sa zanimljivom nijansom 'polu-slučajno'. To je složena reč koja se ne sreće često u svakodnevnom govoru, što je čini jedinstvenom i privlačnom.
U pesmi, ova reč opisuje kako su se dvoje ljudi, kao deca, „polu-slučajno“ uputili istim putem u životu. Ona naglašava sudbinski, ali ipak pomalo neplaniran početak njihove zajedničke priče, dajući joj romantičan i dubok smisao.
U pesmi "Kaksi Puuta" Juha Tapio nas vodi na prelepo putovanje kroz vreme i odnose. Kroz stihove, on opisuje one posebne večeri sa voljenom osobom, kada se smejete i brišete suze, zaboravljajući na brige sutrašnjice: "Me nauramme Silmiämme pyyhimme Helppo huominen on unohtaa" [Mi se smejemo, brišemo oči, lako je zaboraviti sutra]. Osećaju se kao deca koja su sasvim slučajno krenula istim putem, a godine su ih možda malo izmenile, ali su i dalje zajedno.
Najdirljiviji deo pesme je poređenje sa dva stara drveta. Partner ga vodi do prozora i kaže: "me kai ollaan niin kuin nuo Kaksi vanhaa puuta sateen pieksämää" [mi smo valjda kao ona dva stara drveta koja je kiša tukla]. Iako stoje odvojeno i gledaju u proleće, izdržavajući sve oluje, ispod zemlje su im koreni isprepleteni. To je prelepa metafora za duboku povezanost koja se ne vidi uvek na površini, ali je jaka i trajna, kao ljubav koja raste i opstaje kroz sve životne promene.