Maracatu je tradicionalni afro-brazilski ritam i ples, poreklom iz Pernambuka. To je reč koja se ne sreće često u svakodnevnom govoru, ali je ključna za razumevanje brazilske kulture i muzike.
U pesmi, Jorge Ben Jor kaže: "Esse samba que é misto de maracatu" (Ovaj samba je mešavina maracatua), ističući bogatstvo i raznolikost brazilskih muzičkih stilova. To je zanimljiv uvid u korene sambe i njene veze sa drugim afro-brazilskim tradicijama.
„Mas Que Nada“ je pesma o tome da se čovek probije do plesnog podijuma i ne dozvoli nikome da mu pokvari ritam. Naslovni izraz „Mas que nada“ ovde zvuči kao „ma, nema veze“ ili „ma, skloni se“, a odmah zatim dolazi direktna poruka: „Sai da minha frente, eu quero passar“ [Skloni mi se s puta, hoću da prođem]. Pevač želi da igra jer je samba već uzavrela: „Pois samba está animado que eu quero é sambar“ [Samba je raspoložena, a ja samo hoću da plešem]. To je vesela, pomalo drska molba koja zapravo više liči na povik upućen celoj prostoriji.
U tekstu se samba opisuje kao spoj sambe i marakatu, muzičko-plesne tradicije iz Brazila, posebno povezane sa državom Pernambuko. Izraz „samba de preto velho“ [samba starog crnca] i ponavljanje reči „obá“ daju refrenu zvuk ritualnog uzvika i kolektivnog slavlja, bez potrebe za dugim objašnjenjem. Najbolji deo je njegovo odbijanje da stane: „Um samba como esse tão legal / Você não vai querer que eu chegue no final“ [Ovako dobra samba, nećeš valjda želeti da stignem do kraja]. Jorge Ben Jor ovde slavi sam ples, njegov ritam i želju da se nastavi još malo, pa još malo.