Miúdo na portugalskom znači 'dijete' ili 'klinac', ali se često koristi i kao deminutiv za 'mali'.
U kontekstu pjesme, to je izraz ohrabrenja, kao da se govori 'Hajde, mali!' ili 'Samo naprijed, klinac!'. To je zanimljiva riječ jer nije tako uobičajena kao 'criança' za dijete, a dodaje dašak neformalnosti i bliskosti.
Ova pjesma donosi čisti kaos i humor kroz razgovor dvoje ljudi koji se međusobno izluđuju! João Pedro Gonçalves i Pedro Leitão vode nas kroz niz apsurdnih pitanja i odgovora. Na pitanje koje je boje nebo (Que cor é que o céu tem?), odgovor glasi da je crveno (Vermelho dizes que é), a cipele se, umjesto na noge, navodno stavljaju ravno na glavu (Dizes 'na cabeça', olé!). Sve te besmislice tjeraju pjevača da prizna kako postaje un poco loco (malo lud) ili čak un poquititito loco (sasvim malčice lud), dok napetost samo raste.
Posebno je zabavan trenutak kada se usred pjesme ubaci komentar: Nada mau para um morto (Nije loše za mrtvaca), što cijeloj situaciji daje uvrnut, teatralan ton. Na kraju se uloge okreću; dok se jedan brani da nije praznoglav (Não sou tão oco assim) i da ga od svega toga već boli glava (A mente dói sem ter fim), loptica ludila prebacuje se na drugu osobu uz zaključak: Tu, sim, és un poco loco (Ti si, zapravo, malo lud).