Нахлинула znači „navrla“ ili „preplavila“, u smislu osećanja koje iznenada i snažno naiđe poput talasa. U pesmi opisuje kako je emocija toliko snažno obuzela pevačicu da od nje „gori“, što ovoj reči daje slikovit i romantičan prizvuk.
„КЛИЧУ“ znači „Zovem“ ili „Pozivam“, i cela pesma se vrti oko tog upornog poziva osobi koja nedostaje. Već dva dana bez nje deluju kao večnost, a čak je i jedna noć preduga. Lirski glas kaže: „Чуєш, я кличу?“ [Čuješ, zovem te?] i „Ти прийди“ [Dođi], dok se jesen, tišina i samoća gomilaju. Izraz „Де ж ти?“ znači „Gde si?“, a ponavljanje „ніч-ніч, день-день“ [noć-noć, dan-dan] namerno zvuči kao odbrojavanje vremena koje nikako da prođe.
Posebno je lep preokret kada se iz čežnje pojavi sećanje na bliskost: „Так, що палаю від сонця, палкіші твої вуста“ [Tako da gorim, tvoje usne su vrele kao sunce]. To je smela, gotovo preterana slika, ali baš zato deluje živo. Pesma Jamale, umetnice iz Ukrajine, uz MONATIK-a prelazi od „sama nikako da se naviknem“ do zahvalnosti što ta osoba postoji: „Що ти є у мене“ [Što te imam]. Ipak, na kraju ostaje isti kratki poziv: „Кличу“ [Zovem], „Чую“ [Čujem].