Zauberkraut doslovno znači „čarobna biljka” i neobična je složenica od riječi Zauber (čarolija) i Kraut (biljka, trava). U pjesmi se pojavljuje kao mistični lijek za rane, uz pepeo na koži, pa stvara snažnu sliku čarobnog svijeta i drevnog iscjeljivanja.
„Neun Welten“ govori kroz sliku izbavljenja. Netko je govorniku najprije dao nadu, snove i svoje srce te mu uzeo bol, ali tek su „Schatten dieser Nacht“ [sjene ove noći] doveli njih dvoje do sadašnjeg trenutka. Ta je osoba prešla „mit Hexerei und einem Schwert“ [uz čaroliju i mač] kroz devet svjetova, a zatim u tami oslobodila govornika njegovih okova. Zvuči kao ljubavna priča s vrlo ozbiljnim fantasy pojačanjem: umjesto običnog ključa tu su magija, mač i cijeli svemir za prijeći.
Posebno se ističu konkretne slike njege nakon oslobođenja: „Gabst mir Asche auf die Haut“ [dala si mi pepeo na kožu], a za rane „Zauberkraut“ [čarobnu ljekovitu biljku]. Ponavljani stih na staronordijskom, „Níu man ek heima, níu íviði“ [Sjećam se devet svjetova, devet stabala], priziva mitski svijet devet svjetova i vraća pjesmu njezinoj središnjoj slici putovanja. Na kraju se osoba ne vraća samo nekome, nego ga „zurück zu dir geführt“ [odvela natrag tebi], do njegova „reinen Herz“ [čistog srca].