Gabbiano znači 'galeb'. To je zanimljiva riječ jer se ne pojavljuje često u svakodnevnim razgovorima ili u svakoj pjesmi, a ovdje ima posebnu ulogu.
U pjesmi, galeb simbolizira slobodu i putovanje, jer je donio djevojku na stijenu. To je poetska slika koja dodaje čaroliju priči o rođenju i dolasku voljene osobe.
„Fiore di maggio” znači „Svibanjski cvijet”, a pjesma tu sliku gradi kao nježnu, pomalo bajkovitu uspomenu. Pripovjedač se obraća djevojci ili ženi rođenoj „dove c'è sempre il sole” [gdje uvijek ima sunca], na stijeni s koje se može skočiti u more. To sunce nije samo na nebu: „quel sole ce l'hai dentro il cuore” [to sunce nosiš u srcu]. U svibnju na toj stijeni niče cvijet, dok je cijelo mjesto slavilo, pjevalo i veselilo se. Pripovjedač se čak ne sjeća sasvim gdje je rođena, na pijesku ili u kući njegova brata, pa je ta uspomena pomalo smušena i zato simpatična.
Najljepši, gotovo nestvaran dio dolazi iz pogleda prema nebu: „Un passaggio da un gabbiano” [galeb te povezao / povezao te jednim letom] i „Ti ha posata su uno scoglio ed eri tu” [spustio te na stijenu, a bila si ti]. U mašti djevojka dolazi s neba, pokušava sići i polako se spušta na stijenu. Zatim joj on na praznoj plaži govori: „Stammi vicino e tienimi la mano” [budi mi blizu i drži me za ruku]. Tu se stvarna uspomena, ljetna toplina, galeb i dječje čuđenje stapaju u jednu sliku: ona je poput cvijeta koji je procvao u svibnju, pod suncem koje nosi u sebi.