송곳니 znači „očnjak“, odnosno šiljati zub poput onog kod vampira ili grabljivica. U stihu „내 하얀 송곳니“ („moji beli očnjaci“) reč stvara upečatljivu, mračnu sliku i naglašava vampirsku atmosferu pesme, pa je mnogo zanimljivija od uobičajenih reči.
„Given-Taken“ grupe ENHYPEN iz Južne Koreje zvuči kao dramatičan ulazak u novi svet. Prvog jutra svetlost reflektora i sunčev pogled bude pripovedača, ali ga ta ista svetlost i zaslepljuje: „But I go now, 꿈을 좇아“ [Ali sada idem dalje, jurim san]. On luta kroz „šumu pitanja“, prati svetlo u tami i čuje nekoga s druge strane tanke granice kako ga doziva. Tu se pojavljuje glavno pitanje pesme: da li je ono što ima dobio ili osvojio? „Given or taken“ [Dato ili uzeto] nije samo igra reči, već unutrašnja dilema dok pokušava da dokaže svoje mesto između sumnje drugih i sopstvene ambicije.
Slike su velike i pomalo opasne: kiša strela sudbine, crveni pogled, bela očnjaka, krv koja teče niz krunu i korak kojim se staje na nebo. Pripovedač ne beži od sumnji i nepoverenja iza sebe. On ide prema „tebi“, povezuje dva sveta i želi da stigne do „novog sveta“. Crvena krv i kruna daju uspehu cenu, dok beli očnjaci podsećaju da iza nežnog, gotovo svetlog izgleda postoji odlučnost predatora. Najzanimljivije je što se granica ne nalazi samo između dva sveta, već i u njemu samom: mora da pređe liniju između onoga što mu je dato i onoga što će sam da osvoji.