Farstubro je slikovita švedska reč za mali trem ili podest ispred ulaza u kuću. To nije uobičajena svakodnevna reč u pesmama, pa je zanimljiva za učenje i lako se pamti kao složenica.
U pesmi pripovedač stoji na devojčinom farstubro bez zlata i u pocepanim cipelama, što stvara snažnu sliku njegovog siromaštva i čežnje.
Ova pesma je ljubavna priča sa zlatom, pokerom i pomalo nespretnim junakom. Mesec hladno i jasno obasjava snove, a on želi da sve što ima pokloni najlepšoj devojci koju vidi. Njegov najveći dar je „Norrlands glimmande guld“ [blistavo zlato Norlana]. Norrland je prostrani severni deo Švedske, a zlato u pesmi može biti pravo zlato koje on traži u potocima i vodenim tokovima, ali refren ga na kraju pretvara u sliku voljene žene: „Du är Norrlands glimmande guld“ [Ti si Norrlandovo blistavo zlato].
Junak, međutim, prvo sve stavlja na loše karte i mnogo gubi. Izraz „knackiga kort“ [loše, nepouzdane karte] pripada pokeru, pa njegova nada odmah dobija pomalo komičan, rizičan oblik. Ipak, on steže zube i kreće u potragu za zlatom. Kada se vrati na trem pred njenom kućom, ima pocepane cipele, nema zlato, a od poker-partije mu je ostao dug. Jedino što zaista može da joj ponudi jeste „min kärlek så brännande het“ [moja ljubav, tako vrela]. To je simpatično direktna pesma: čovek obećava bogatstvo, vraća se praznih džepova i ipak otkriva da je ona sama njegovo pravo zlato.