Naufragare znači „doživjeti brodolom” ili „potonuti”, a u pjesmi se koristi preneseno: lasciare naufragare un ridicolo pensiero znači „pustiti da smiješna misao potone”. Riječ je slikovita i pomalo neobična jer unutarnju misao prikazuje kao brod koji nestaje u moru, što je čini posebno pamtljivom.
„Gli Ostacoli Del Cuore“ znači „Prepreke srca“. Pjesma te prepreke ne prikazuje kao zid koji sve zaustavlja, nego kao prostor kroz koji se mogu provući magija, ironija, veselje i energija. Govornik kaže: „C'è un principio di magia fra gli ostacoli del cuore“ [Postoji začetak magije među preprekama srca]. Lijepa je to ideja: čak i između teških misli može se pojaviti nešto nježno i neočekivano. Tu je i pomalo smiješna slika noći koju treba „scartare come un pacco di Natale“ [odmotati poput božićnog paketa], kao da se neugodno vrijeme može jednostavno otvoriti i vidjeti što se u njemu krije.
Središnji motiv je odnos u kojem dvoje ljudi još uvijek ne zna sve jedno o drugome. Ponavljanje „Quante cose che non sai di me“ [Koliko toga ne znaš o meni] zvuči kao poziv na zajedničko putovanje, ali i kao upozorenje: neke misli treba ponijeti, a neke „buttare“ [baciti]. Govornik čak priznaje da je sam otkrio vlastite tajne: „E a parlare ero io, sono io che li ho prestati“ [A govorio sam ja, ja sam ih posudio]. Na kraju energija tjera osobu da se njiše između onoga što govori i onoga što čini, dok „sentire fa rumore“ [osjećati stvara buku]. Elisa i Ligabue tako donose tekst o bliskosti koja nije potpuno jednostavna: u zajedničkom putu ima tajni, smiješnih misli, neizgovorenih stvari i prepreka, ali i dovoljno radosti da se kroz njih nastavi hodati.