Fiori se prevodi kao „jeza“ ili „trnci“. To nije uobičajena reč u svakodnevnom govoru, ali je veoma ekspresivna i često se koristi u poeziji i pesmama da opiše snažne emocije.
U ovoj pesmi, Dan Balan peva: „Dar cât de adânc Trezesc fiori“ (Ali kako duboko Bude jezu/trnce). On koristi ovu reč da opiše kako sećanja i melodije iz prošlosti izazivaju snažne, duboke emocije, gotovo fizičke senzacije, koje se ponovo bude u noći. To je reč koja dodaje dubinu i intenzitet osećanjima u pesmi.
Ova pesma Dana Balana, „Printre Culori“ [Među bojama], je prelepo prisećanje na prošlu ljubav, ispričana kroz niz živopisnih slika. Kroz stihove osećamo nostalgiju za vremenom kada su dvoje zaljubljenih bili „Doar doi copii / În vară“ [Samo dvoje dece / Leti], sa „un singur vis“ [jednim snom].
Sanja se o povratku u to doba, kada su „ne iubeam / Printre culori printre culori / În noapte“ [voleli se / Među bojama među bojama / U noći]. Pesma govori o želji da se ponovo oseti ta ljubav, da se „pot iubi ca atunci“ [može voleti kao tada], sa mirisom lipe i njenim očima koje „Zburau pân-la cer“ [Letele su do neba]. Čak i sada, „tot ce-a fost / Trăieşte ca punct de reper“ [sve što je bilo / Živi kao orijentir], pokazujući koliko je ta ljubav bila važna i ostavila dubok trag.