Fiori se doslovno prevodi kao "trudci" ili "žmarci". To je zanimljiva riječ koja opisuje osjećaj jeze, uzbuđenja ili drhtanja, često izazvanog jakim emocijama ili sjećanjima.
U pjesmi, Dan Balan koristi ovu riječ kako bi opisao kako stare melodije i sjećanja "tresecu fiori" (bude trudce/žmarce), što znači da izazivaju snažne osjećaje i podsjećaju na prošlu ljubav. To je poetičan način da se izrazi dubok emocionalni utjecaj sjećanja.
Pjesma "Printre Culori" Dana Balana je predivno sjećanje na mladenačku ljubav, onu vrstu ljubavi koja se čini vječnom i bezbrižnom. Kroz stihove se provlači nostalgija za vremenom kada su dvoje ljudi bili "Doar doi copii / În vară" [Samo dvoje djece / Ljeti], s jednim snom, okruženi mirisom lipe i očima voljene osobe koje su "Zburau pân-la cer" [Letjele do neba] na kiši.
Ova pjesma nas vodi na putovanje kroz uspomene, gdje se ljubav doživljavala "Printre culori printre culori / În noapte" [Među bojama među bojama / U noći]. To je priča o želji da se ponovno osjeti ta ista intenzivna ljubav, da se "Să pot iubi ca atunci / Când eram vii" [Mogu voljeti kao tada / Kad smo bili živi]. Stihovi poput "Emoții vii / Din melodii uitate" [Žive emocije / Iz zaboravljenih melodija] govore o tome kako stare uspomene mogu iznenada probuditi snažne osjećaje, čak i nakon mnogo vremena. Pjesma je poput sna o svijetu gdje "Cresc aripile-n noi / O lume de culori în noapte" [Rastu nam krila / Svijet boja u noći], gdje se ljubav osjeća slobodno i bez granica.