Gatos pingados je brazilski idiom koji doslovno znači „mačke koje kaplju“, ali se koristi za veoma mali broj ljudi na nekom događaju. U pesmi opisuje zabavu na kojoj je bilo samo osam ili devet gostiju, što izrazu daje duhovit i upečatljiv karakter.
„Eu Me Lembro“ je razigrana priča o susretu koji pripovedač pamti do najsitnijeg detalja. Sve počinje neobično precizno: jutro, tri popodne, utorak ili četvrtak, septembar ili decembar. On kaže „Oi! Fica à vontade“ [Ćao! Slobodno se opusti], ali ona to ne čuje. Upravo ta mala nespretnost čini scenu simpatičnom: život ih je, po njegovom viđenju, spojio baš tog dana.
Zabava nije bila glamurozna. U sali je bilo „oito ou nove gatos pingados“ [osam ili devet mačaka koje kaplju], što je portugalski izraz za veoma malo ljudi. Jeli su feijoadu, poznato brazilsko jelo od pasulja i mesa, a u pesmi se pojavljuje i smešna kombinacija šunke urolane u dinju. Ona je mislila da je on veoma duhovit, on je pričao dok se ona pravila da se smeje, njena bluza je bila obučena naopako, a njemu se dopao način na koji se ona obukla. Najlepše je što se zaljubljenost ovde ne objašnjava velikim rečima: pamte se pogrešno obučena bluza, čudan jelovnik i skoro prazna sala. „Eu me lembro“ znači „Sećam se“, a ponavljanje tog stiha zvuči kao da pripovedač uživa u svakoj sitnici.