Gatos pingados doslovno znači „ocijeđene mačke“, ali je to brazilski idiom za vrlo mali broj ljudi, često uz blago šaljiv ili podrugljiv prizvuk. U pjesmi se koristi u izrazu oito ou nove gatos pingados no salão, odnosno „osam ili devet ljudi u dvorani“, čime se naglašava da je zabava bila prilično mala.
„Eu Me Lembro” znači „Sjećam se”. Clarice Falcão i Moska pričaju o susretu koji pripovjedač pamti do najsitnijeg detalja. Sve počinje pomalo nespretno: on ili ona stiže, pripovjedač kaže „Oi! Fica à vontade” [„Bok! Slobodno se osjećaj kao kod kuće”], ali druga osoba to uopće ne čuje. Ipak, baš iz tog promašenog pozdrava rađa se uvjerenje da je život spojio prave ljude, „ali naquela terça-feira de setembro” ili „quinta-feira de dezembro” [„tog utorka u rujnu” ili „tog četvrtka u prosincu”]. Varijacije u tekstu daju priči razigran, gotovo improviziran ton, kao da se sjećanje svaki put malo drukčije presloži.
Najzabavniji su detalji s male zabave: u salonu je bilo samo „oito ou nove gatos pingados” [„osam ili devet mačaka koje su kapale”], što je brazilski izraz za šačicu ljudi. Jelo je bila feijoada, poznato brazilsko varivo s grahom i mesom, a pripovjedač posebno pamti presijecanje šunke i dinje s medom. Netko je drugome bio jako smiješan, netko je pričao toliko da se druga osoba samo pretvarala da se smije, bluza je bila obučena naopako, a odjeća je svejedno bila oduševljenje. Zato „Eu me lembro” [„sjećam se”] ne zvuči kao velika ljubavna izjava, nego kao njezin pomalo smiješan dokaz: kad ti je susret važan, pamtiš čak i pogrešan pozdrav, čudnu kombinaciju hrane i bluzu na krivoj strani.