Soyeuses znači "svilenkasta" i odnosi se na nešto što je glatko i mekano poput svile. To je elegantna i opisna riječ koja se ne pojavljuje često u svakodnevnom govoru.
U pjesmi, Carla Bruni koristi ovu riječ kako bi opisala "ailes soyeuses" (svilenkasta krila) anđela, koja su nevidljiva našim očima. Ova metafora stvara sliku nježnosti i eteričnosti, čineći anđele još tajanstvenijima i privlačnijima.
U pjesmi „Un Ange” Carla Bruni, umjetnica francuskog i talijanskog podrijetla, anđeo nije samo nebesko biće. On se može pojaviti usred običnog susreta, baš kad nam treba zaštita: „Certains jours de chance, il arrive que l'on croise un ange” [Nekih sretnih dana dogodi se da sretnemo anđela]. Taj anđeo na trenutak uzima osobu „pod svoje krilo”, a u teškim danima, kada nas grize tjeskoba, možda nas negdje već čeka. Lijepa je to slika pomoći koja dođe iznenada, ali pjesma odmah pokazuje i njezinu opasnu stranu: želimo anđela zadržati, zatvoriti ga samo za sebe i ne pustiti ga.
U drugom dijelu sve postaje nježnije i nesigurnije. Odsutnost boli, nada je krhka poput jesenskog lista koji leti na vjetru, a lutanje bez nje gorko je. Ipak, anđeli zaista postoje, samo što izgledaju kao svi drugi ljudi: „Leurs ailes soyeuses, invisibles à nos yeux” [Njihova svilena krila nevidljiva su našim očima]. Zato pjesma upozorava na svaki susret. Možda se pred nama upravo pokazuje anđeo, pa treba paziti da se ne zaljubimo. Pomalo je to i šaljivo upozorenje, jer najprije želimo anđela zarobiti uz sebe, a zatim sanjamo da ga poljubimo.