Diyar je pjesnička riječ za „kraj”, „zemlju” ili „predio”, a zvuči mnogo književnije od uobičajenog turskog izraza yer. U stihu “Kendini bu diyardan” znači „iz ovog kraja” ili „iz ove zemlje”, čime grad dobiva gotovo bajkovitu, tajanstvenu atmosferu.
U pjesmi „Sar Bu Şehri” Canozan stvara noćnu sliku grada iz kojeg se voljena osoba mora spasiti. Govornik ne razumije zašto su „bebeğimi” („moju bebu”, nježan način obraćanja voljenoj osobi) povrijedili, a dok joj je gledao lice, ona je „çizmiş kendi resmini” („nacrtala vlastitu sliku”). Zatim je moli: „N'olursun kaç kurtar / Kendini bu diyardan” („Molim te, pobjegni i spasi se iz ovog kraja”). Riječ diyar znači kraj ili zemlja, pa grad ovdje zvuči kao tijesan prostor iz kojeg treba pobjeći, a ne kao siguran dom.
Najzanimljivija je slika Sunca i Mjeseca: „Güneş'i ararken / Peşini bırakmaz Ay” („Dok tražiš Sunce, Mjesec te ne pušta”). Čak ni potraga za svjetlom ne prekida noć. Zato dolazi zapovijed „Sar, bu şehri en başından yak / İyice yak” („Obuhvati ovaj grad i zapali ga od samog početka / Dobro ga zapali”). To je namjerno pretjerana, gotovo filmska slika potpunog prekida s gradom i njegovim zidovima. Ipak, pjesma ostavlja malo prostora za izlaz: „Ne yalnızlık ne hüzün / Bu gecenin gündüzü var” („Ni samoća ni tuga, ova noć ima svoje jutro”). Ali odmah zatim dolazi podsjetnik: „Sanma ki ölümsüzüm / Bu şehrin duvarları dar” („Nemoj misliti da sam besmrtan, zidovi ovog grada su tijesni”). Grad nije samo mjesto, nego pritisak koji ograničava, dok bijeg i dolazak dana nude jedinu otvorenu mogućnost.