Фуфайка se odnosi na toplu, podstavljenu jaknu, često punjenu vatom. To je tradicionalni komad odeće, posebno povezan sa ruralnim životom u Rusiji, i simbolizuje jednostavnost i udobnost.
U pesmi, reč "фуфайка" se koristi da opiše "Русский Ванька" (Ruski Vanjka) kao "топла фуфайка", što znači da je on izvor topline i udobnosti, baš kao i sama Rusija. To je reč koja evocira osećaj doma i tradicije, čineći je zanimljivom za učenje.
„Русский Ванька“ predstavlja pripovedača koji svoju rusku pripadnost nosi kao toplu, pomalo komičnu uniformu. U refrenu se ponavljaju slike „сердце балалайка“ [srce mi je balalajka] i „тёплая фуфайка“ [topla vatirana jakna], dok „Мне ни от кого не надо ни шиша“ [od nikoga mi ne treba ni prebijena para] znači da mu, po sopstvenim rečima, ne treba ništa ni od koga. Rusija za njega nije samo mesto: „У России нету края / Ведь она в моей груди“ [Rusija nema kraja, jer je u mojim grudima]. Ton je ponosan, ali i namerno grub i šaljiv, sa medvedom, premalom ušankom i spuštenim trenerkama kao rekvizitima jednog stereotipnog lika.
U drugom delu ta skromnost postaje čitav način života. Pripovedač čuva kese i pocepanu čarapu, pije „первачок“ [domaću, obično veoma jaku rakiju] i kaže da mu „большего по сути не надо“ [u suštini ne treba ništa više]. „Кто валит за границу“ [ko beži u inostranstvo] za njega je sramota za otadžbinu, a Amerika i Evropska unija prikazane su kao mesta u kojima, po njegovom mišljenju, nema dovoljno prostora za njegovu dušu. Pominju se i soda koja može da stoji još godinu dana, krstić od bakra i sečenje tikvice. Upravo taj spoj velikih patriotskih izjava i sitnih kućnih detalja čini pesmu zabavnom, direktnom i pomalo preteranom: njen junak želi samo svoju Rusiju, svoje obične stvari i život bez mnogo prohteva.