Trovejei dolazi od glagola "trovejar", što znači "grmeti". To je snažna i slikovita reč koja se ne sreće često u svakodnevnom govoru, a kamoli u pesmama.
U kontekstu pesme, izraz "eu trovejei o meio do céu pra você chamar de nuvem" (zagrmeo sam sred neba da bi ti to nazvala oblakom) je metafora. Govornik koristi ovu reč da bi opisao kako je stvorio nešto grandiozno i moćno za voljenu osobu, nešto što ona može da prisvoji i nazove svojim, čak i ako to umanjuje njegovu pravu veličinu. To je izraz duboke posvećenosti i žrtve.
U ovoj pesmi Baco Exu do Blues i Liniker zamišljaju tugu kao gosta koji se stalno vraća, a govornik nudi da bude njen predah: „Me deixe ser a pausa da sua tristeza“ [Pusti me da budem predah tvojoj tuzi]. Slika je nežna, ali i razigrana: suzne oči ne pristaju osobi koja pleše, pa se umesto plača pojavljuje smeh koji nekoga potpuno „natopi“. Pesma zamišlja i noći provedene uz jastuk, kada se osoba pretvara da je oblak i gradi iluzije dok pokušava da pobegne od sopstvenog nereda.
Najvažnija poruka je poverenje u sebe. „Seu brilho não se encontra em joias“ [Tvoj sjaj se ne nalazi u nakitu] kaže da vrednost nije nešto što se kupuje ili nosi. Anksioznost ovde laže, a osoba joj veruje više nego bliskom glasu koji je ohrabruje. Zatim se slike šire u oluju i more: neko je u drugome napravio „maremoto“ [cunami], ali je istovremeno „tomou banho nas águas da minha alegria“ [okupao se u vodama moje radosti]. To je pomalo preterano, pomalo smešno i veoma nežno obećanje: dok su zajedno, nema mesta agoniji, a čak i priroda zastaje da ih posmatra.