Cobweb se direktno prevodi kao "paučina". To je reč koja odmah stvara sliku nečega starog, zapuštenog ili zaboravljenog, što je čini zanimljivom i pomalo neobičnom za tekst pesme.
U pesmi, Audioslave koristi "cobweb afternoon" (paučinasto popodne) da dočara osećaj melanholije i prolaznosti, postavljajući scenu za introspektivno razmišljanje o životu i smrti. Ova reč dodaje dubinu i atmosferu, čineći je nezaboravnom.
Hej! Da li si ikada razmišljao o tome kako se osećaš izgubljeno dok čitaš knjigu o smrti, dok napolju prolazi autoput, a ti si u sobi punoj praznine? Upravo tako počinje ova pesma. Govori o osećaju usamljenosti i čežnje za nekim, za mestom koje je nekada bilo utočište. Pevač kaže da će čekati, „kao kamen“ („Like a stone“), strpljivo, sobu po sobu, u kući te osobe za kojom čezne. To je tako moćna slika – nepomičan, postojan, čekajući sam.
Pesma se nastavlja sa razmišljanjima o smrti i molitvama bogovima i anđelima, „kao pagan bilo kome“ („Like a pagan to anyone“) ko će ga odvesti u raj, na mesto koje pamti iz davnina. Seća se modrog neba i iskrvarenog vina, i kako ga je ta osoba tamo vodila. Na kraju, dok dan prolazi i on čita, ostaje mu žaljenje zbog svega što je uradio – i onoga što je blagoslovio i onoga što je pogrešio. U snovima će lutati sve do smrti, i dalje čekajući u toj kući, „kao kamen“, sam. To je stvarno pesma o dubokoj usamljenosti, čežnji i sećanju na izgubljeno utočište.