Baffled znači 'zbunjen' ili 'zapanjen'. To je zanimljiva riječ koja opisuje stanje potpune zbunjenosti ili iznenađenja, često zbog nečega što je teško razumjeti.
U pjesmi se spominje "the baffled king composing Hallelujah" (zbunjen kralj koji sklada Hallelujah). Ova riječ dodaje dubinu slici kralja Davida, sugerirajući da je čak i moćan vladar bio zatečen ili zbunjen nečim, možda samom prirodom božanske inspiracije ili složenošću života, dok je stvarao svoju hvalospjev.
Jeste li ikada razmišljali o tome kako glazba može biti tako moćna, čak i kad je riječ o nečemu tako dubokom kao vjera? Ova verzija pjesme "Hallelujah" Arthura Hanlona i Evalune Montaner nas vodi na putovanje kroz priču o kralju Davidu i njegovoj glazbi. Počinje s idejom da postoji "secret chord / That David played and it pleased the lord" [tajni akord / Koji je David svirao i ugodio Gospodinu]. Ali onda nas podsjeća da nekoga možda "don't really care for music, do you?" [zapravo nije briga za glazbu, zar ne?].
Kroz stihove, pjesma nam govori o snazi vjere, ali i o potrebi za dokazom. Vidimo Davida kako je oboren ljepotom žene, "Her beauty and the moonlight overthrew you" [Njezina ljepota i mjesečina su te oborile]. Ona ga veže, lomi njegov tron i reže mu kosu, a iz njegovih usana izvlači "Hallelujah". To je podsjetnik da čak i u trenucima slabosti ili promjene, možemo pronaći nešto sveto i izraziti to kroz glazbu. To je stvarno lijep način da se pokaže kako se vjera i ljudska iskustva isprepliću.