Pica je zanimljiva riječ jer ima više značenja. Doslovno može značiti 'ubod' ili 'bockanje', ali u portugalskom slengu, posebno u kontekstu ove pjesme, pica se odnosi na 'žar', 'strast' ili 'uzbuđenje'.
U pjesmi, pjevačica kaže: "A pica que o pica do sete me dá" (Žar koji mi daje kondukter sedmice). Ovdje se pica koristi za opisivanje snažnog osjećaja uzbuđenja i zaljubljenosti koji osjeća prema kondukteru autobusa broj sedam. To je duhovita igra riječi koja pjesmi daje šarm i jedinstvenost.
Ova pjesma je duhovita ljubavna priča smještena na tramvajsku postaju. Pripovjedač svako jutro čeka liniju broj sedam, isprva zbog same vožnje, a onda zato što je ugledao konduktera, odnosno čovjeka koji buši karte. Kaže: „Eu bem que não queria / Mas um certo dia vi-o passar“ [Nisam to stvarno htio, ali jednoga dana vidio sam ga kako prolazi]. Od tog trenutka njegovo skeptično srce ponovno sanja. Svaki zvuk kliješta za poništavanje karata u njemu pokreće uzbunu, kao da mu „peito céptico toca a rebate“ [skeptično srce zvoni na uzbunu].
Najzabavnija je igra riječi oko izraza pica. U kontekstu tramvaja to je alat kojim kondukter buši ili poništava kartu, ali u refrenu riječ dobiva i značenje posebnog uzbuđenja: „Mais nada me dá / A pica que o pica do sete me dá“ [Ništa mi drugo ne daje ono uzbuđenje koje mi daje kondukter sedmice]. Obična vožnja tako postaje ljubavni događaj: kad ga sedmica „uhvati“, junaku srce gotovo izbaci kartu iz ruke. On čak zamišlja da bi konduktera mogao pitati ima li „livre passe para o peito de alguém“ [slobodnu propusnicu za nečije srce], a zatim mu simbolično „oblitere o peito“ [probuši srce]. Tramvaj može iskočiti iz tračnica i putnici se mogu buniti, ali za njega je svaka ruta već odredište čim se u njoj pojavi taj zaposlenik Carrisa, portugalske tramvajske službe spomenute u tekstu.