Bien-aimée znači „voljena” ili „ljubljena”, a riječ je o nježnom, književnom izrazu za voljenu ženu. U pjesmi se koristi kao romantično obraćanje, što joj daje poetičan i pomalo starinski ton: mon amour, ma bien-aimée znači „ljubavi moja, voljena moja”.
U pjesmi „Je Pense À Toi” („Mislim na tebe”) ljubav zauzima baš svaki trenutak dana. Govornik ponavlja: „Je pense à toi, mon amour, ma bien aimée” [Mislim na tebe, ljubavi moja, voljena moja] i moli: „Ne m'abandonnes pas” [Ne ostavljaj me]. Kad legne, sanja samo o njoj, a kad se probudi, opet misli samo na nju. Ta je predanost slatka, ali i pomalo pretjerana: bez nje ne može govoriti, raditi, gledati ni željeti išta znati. Ljubav mu je postala cijeli svijet.
Najdraži je zaokret u stihovima o obećanjima. „Certains t'ont promis la Terre, d'autres promettent le ciel, y'en a qui t'ont promis la Lune” [Neki su ti obećali Zemlju, drugi obećavaju nebo, a neki su ti obećali Mjesec]. To su velika, gotovo nemoguća obećanja, dok on priznaje: „Et moi je n'ai rien que ma pauvre guitare” [A ja nemam ništa osim svoje siromašne gitare]. Umjesto bogatih darova i velikih riječi nudi ono što stvarno ima, svoju gitaru i stalno ponavljanje da misli na nju. Upravo zato pjesma zvuči tako izravno i simpatično: nema komplicirane priče, samo zaljubljeni čovjek koji se boji da će ga voljena ostaviti.