Naufragio doslovno znači "brodolom". To je snažna i dramatična riječ koju ne čujete u pjesmama svaki dan.
U ovoj romantičnoj baladi, Alfa je koristi metaforički kako bi opisao osjećaj gubitka u moru emocija. Pjeva o "brodolomu osjećaja", stvarajući živopisnu sliku potpunog preplavljivanja ljubavlju i željom. Ova poetska upotreba čini je zaista nezaboravnom riječju.
U pjesmi „Genova E Napoli”, Alfa i Gigi D’Alessio opisuju ljubav između dvoje ljudi koji su poput dvaju lučkih gradova: povezani morem, ali ipak udaljeni. Pripovjedač priznaje da je „un amore quando ami troppo” [ljubav koju previše voliš] teško održati. Čak je naučio spavati ukoso kako ne bi završio na njezinoj strani kreveta, ali njezinu uspomenu i dalje čuva „kao jastuk koji držiš na prsima”. To je lijepa, pomalo bolna slika osobe koja više nije uz njega, ali je još uvijek dio njegovih noći.
Posebno je zanimljiv spoj talijanskog i napuljskog dijalekta. „Tu me cammin int’ all’anema” [hodaš mi po duši], a zatim „po’ scumpar int’ a ’n attim” [onda nestaneš u trenutku]: druga osoba mu je duboko u mislima, ali nepredvidivo izmiče. Genova i Napoli nisu predstavljeni kao suprotnosti, nego kao gradovi koje razdvaja samo more. Zato kaže da ih udaljenost ne čini različitima i da ih, dok je između njih samo more, ništa neće rastaviti. Čak i kad zajednički život boli, on bira ostati u toj ljubavi, a završna slika „due cuori nello stesso mare” [dva srca u istom moru] daje pjesmi odan, gotovo tvrdoglav optimizam.