Двухсотый doslovno znači „dvesta-ti“, ali u ruskom vojnom žargonu označava poginulog vojnika ili telo koje se prevozi, po izrazu „teret 200“. U pesmi je ova reč posebno snažna jer se spaja sa „газ“ i mračnim motivima rata, smrti i sećanja, pa dobija jezivu, metaforičnu dimenziju.
U pesmi „Газ“ („Gas“), AIGEL spaja prizor kuhinje sa slikom rata. Govornica skuplja pepeo iz gasne peći, sipa ga u kantu i zaspi na kuhinjskom podu pored šporeta: „Уютный синий огонёк“ [„Udobni plavi plamičak“]. Taj mali plavi plamen deluje domaće i umirujuće, ali je odmah povezan sa nestalim vojnikom: „Пропавший без вести солдат“ [„Vojnik nestao bez traga“]. Sin komšije, koji je u tuđoj zemlji, u pesmi se pretvara u gas i penje se kroz gasovod da ih poseti. Slika je istovremeno čudna, crna i veoma konkretna.
Najjeziviji deo dolazi sa izrazom „Двухсотый газ“ [„dvojstoti gas“]. „Dvojstoti“ je vojni izraz za poginulog vojnika, pa se ovde mrtav vojnik spaja sa gasom iz kućne peći. Govornica okreće dugme šporeta, pokušava da uhvati „pravi talas“ i obraća se nestalom vojniku kao da je radio-stanica: „Приём, как слышно, это ад“ [„Prijem, da li se čujemo, ovde je pakao“]. Zatim se ponavlja molba „Согрей нас, двухсотый“ [„Ugrej nas, dvojstoti“], dok se na kraju vraća krik: „О Боже, Боже, все в крови“ [„O Bože, Bože, sve je u krvi“]. Pesma tako običan plavi plamen pretvara u znak toplote, smrti i rata koji ulazi pravo u kuhinju.