Domando znači „kroteći“ ili „ukroćujući“ i dolazi od glagola domar, koji se najčešće koristi za pripitomljavanje životinja.
U pesmi Juliette ovu reč koristi preneseno: ona „kroti“ svoje srce i osećanja, jer je dugo učila da drži emocije pod kontrolom i da ne dozvoli da je ljubav ponovo povredi.
U ovoj pesmi Juliette i Marina Sena slave uživanje u sopstvenoj slobodi posle padova i razočaranja. Naratorka kaže: „Já caí, levantei“ [Već sam pala, ustala sam], a zatim dodaje da je njen sledeći veliki pad zapravo „por mim“ [zbog mene same]. Slika „goles de amor próprio“ [gutljaja ljubavi prema sebi] duhovita je metafora: posle dovoljno samopoštovanja, srce joj je „trezveno“ i više ne dopušta da ga svako ponese. Ona nije bez osećanja, samo ih već dugo „domando“ [ukroćuje, drži pod kontrolom].
Najzabavnija ideja je naslovno „quase namoro“ [skoro zabavljanje]. Ona „skoro da ne izlazi s nekim“, ali baš to skoro joj prija: „esse quase é um quase que eu adoro“ [to skoro je jedno skoro koje obožavam]. Ako neko želi da je osvoji, mora da se pripremi jer se „fila virou a quadra“ [red pretvorila u čitav teren, kao košarkaški teren], što je namerno preterivanje o tolikom broju udvarača. Može da pruži „um carinho gostosinho“ [jedan baš prijatan nežan dodir], pa da „saio de fininho“ [tiho nestane]. A završni stav je potpuno jasan: „Porque meu amor sou eu“ [Jer moja ljubav sam ja].