Zdravo, tmino, moj stari prijatelju
Došao sam opet razgovarati s tobom
Jer vizija tiho puzajuća
Ostavila je svoje sjeme dok sam spavao
Koja je bila posađena u mom mozgu
Unutar zvuka tišine
U nemirnim potocima hodao sam sam
Uske ulice popločane kaldrmom
Ispod aure ulične svjetiljke
Okrećem ovratnik prema hladnoći i vlazi
Kad su mi oči bile probodene
Bljeskom neonskog svjetla
I dotaknulo zvuk tišine
I u golom svjetlu vidio sam
Deset tisuća ljudi, možda i više
Ljudi pričaju bez govorenja
Ljudi čuju bez slušanja
Ljudi pišu pjesme koje glasovi nikad ne dijele
'Budale,' rekoh, 'Vi ne znate
Tišina poput raka raste
Čujte moje riječi da vas poučim
Uzmite moje ruke da vas dosegnem'
Ali moje riječi, poput tihih kišnih kapi padoše
I odjekivale su u bunarima tišine
I ljudi su se poklonili i molili
Neonskom bogu kojeg su stvorili
I znak je bljesnuo svoje upozorenje
U riječima koje je oblikovao
'Riječi proroka su
Napisane na zidovima podzemne željeznice
I u hodnicima stambenih zgrada
I šapuću se u zvuku tišine'