Fjällhöga je složenica koja doslovno znači "visok kao planina" ili "planinski visok". To je slikovita riječ koja se ne koristi svakodnevno i evocira snažnu sliku švedskog krajolika.
U kontekstu pjesme, "Du gamla, Du fria, Du fjällhöga nord" (Ti stara, Ti slobodna, Ti visokogorska sjeverna zemljo), riječ "fjällhöga" naglašava veličanstvenost i prirodnu ljepotu Švedske, posebno njezinih planinskih predjela. To je poetski način opisivanja domovine.
Ova pjesma je izravni pozdrav Švedskoj. Govornik joj se obraća kao domovini: „Du gamla, Du fria, Du fjällhöga nord” [Stara, slobodna, planinama visoka sjeverna zemljo]. Slika je vrlo jasna: Švedska je tiha i lijepa, obasjana suncem, s nebom i zelenim prostranstvima. Izraz „fjällhöga” odnosi se na visoke planine, a „ängder” znači široke livade i polja. Posebno je nježan redak „Jag hälsar Dig, vänaste land uppå jord” [Pozdravljam te, najdraža zemljo na svijetu]. Riječ „Dig” stariji je način pisanja za „tebe”, pa cijeli tekst zvuči svečano i pomalo starinski.
U drugom dijelu pjesma se okreće prošlosti: „Du tronar på minnen från fornstora dar” [Počivaš na uspomenama iz slavnih davnih dana]. Zatim dolazi velika tvrdnja da je ime zemlje nekoć bilo slavljeno širom svijeta. No najizravniji i najosobniji stih je „Jag vill leva, jag vill dö, i Sverige” [Želim živjeti, želim umrijeti u Švedskoj]. To nije skrivena zagonetka, nego snažna izjava pripadnosti. Ponavljanje tog stiha na kraju čini ga poput zavjeta, dok refren ponovno vraća slike sunca, neba i zelenih polja.