Midvintertid doslovno znači 'sredina zime'. To je složenica koja evocira specifično, često mračno i hladno razdoblje godine, ali i vrijeme iščekivanja svjetla.
U ovoj pjesmi, riječ se koristi za opisivanje najmračnijeg doba godine, kada se pojavljuje Lucia donoseći svjetlost i nadu. Nije svakodnevna riječ, već ima poetski i kulturološki značaj, savršeno se uklapajući u temu pjesme o svjetlu u tami.
Ova švedska pjesma Sofije Karlsson počinje vrlo jednostavno: „Så mörk är natten i midvintertid” [Tako je mračna noć usred zime]. U toj zimskoj tami približava se Lucia, dobra glasnica sa svjetlom u kruni. Pjesma joj se obraća izravno i srdačno: „Välkommen du goda med ljuset hit” [Dobro došla, dobra, ovamo sa svojim svjetlom]. Lucia sa sobom donosi i „hälsning om julefrid” [pozdrav božićnog mira], pa njezina svjetlost u pjesmi znači dolazak mira i nade usred najtamnijeg dijela godine.
U posljednjem dijelu slika se širi od noći prema nebu. Dan je toliko taman da ga pjesma uspoređuje sa stanjem lastavice, koja napušta svoje gnijezdo i mir kako bi poletjela „mot ljusnande dagar” [prema danima koji postaju svjetliji]. To je lijep, gotovo filmski prijelaz: Lucia dolazi s plamenovima na glavi, a ptica kreće prema budućim danima s više svjetla. Tekst je jednostavan, ali baš zato njegove slike lako ostaju u pamćenju, osobito švedska riječ „ljus” [svjetlo], koja se vraća kao mala iskra kroz cijelu pjesmu.