Pohjola doslovno znači "Sjeverna zemlja" ili "Sjeverna regija". To je drevni i mitski naziv za sjeverne krajeve, često povezan s finskom mitologijom i epom Kalevala.
U ovoj pjesmi, "Pohjola" se koristi za opis Finske i finskog identiteta. Pjesma slavi otpornost, tvrdoglavost i jedinstveni humor Finaca, naglašavajući da je rođenje u Pohjoli i "blagoslov i prokletstvo".
Olli Halonen u pjesmi „Pohjola” pjeva o Finskoj s mnogo samoironije. Sve počinje slikom teškog rada: „Aluks oli suo, kuokka Jussi” [Na početku su bili močvara i Jussi s motikom]. To je šaljiva slika zemlje koju treba mukotrpno obrađivati. Finska je ovdje hladna, mračna i tvrdoglava: ljeto se čeka u mraku, a proslava Ivanja može završiti na susnježici. Ipak, ljudi ne odustaju. „Et antaa tulla vaan” [Samo neka dođe] zvuči kao izazov vremenu i svakoj drugoj nevolji, dok je Toyota Corolla toliko pouzdana da se govornik šali kako ni mraz ne može ništa njegovu automobilu.
Najzabavnije je što pjesma istodobno proklinje život na sjeveru i brani ga. Finci se žale na ljeto i tamu zime, sanjaju o selidbi u Španjolsku dok igraju loto, pa se ipak uvijek vraćaju kući s juga. „Se on siunaus kirous / Että synnyttiin Pohjolaan” [To je blagoslov i prokletstvo što smo rođeni na Sjeveru] sažima tu proturječnost. „Sisu” znači tvrdoglavu izdržljivost i odlučnost, sauna je važan dio finske svakodnevice, a Popeda je finski rock-sastav. U pjesmi su i crni humor, kasni odlazak liječniku, pjesme o smrti te obećanje da će se pasti, ustati i odraditi posao. To nije idealizirana razglednica Finske, nego gruba, smiješna i ponosna zdravica zemlji koja zna biti i kazna i blagoslov.