Sultanım znači 'Moj Sultane'. To je izuzetno moćna i poštovana titula, koja se retko koristi u svakodnevnom govoru, ali je duboko ukorenjena u turskoj istoriji i kulturi.
U ovoj pesmi, Mustafa Ceceli koristi reč "Sultanım" da se obrati voljenoj osobi, uzdižući je na nivo sultana. To pokazuje duboko poštovanje, obožavanje i predanost, sugerišući da je voljena osoba vladar njegovog srca i života. Ova reč odmah privlači pažnju i budi znatiželju o prirodi takve ljubavi.
„Sultanım“ znači „Moj sultane“, a pesma zvuči kao veliko, gotovo svečano obraćanje voljenoj osobi. Pripovedač dolazi pred nju potpuno otvoren i ponizan: „Ben aciz ben yarım“ [Ja sam nemoćan, ja sam nedovršen], pa želi da uz nju postane celina. Njene reči naziva „abu hayat“, odnosno vodom života, i kaže da je došao da uz njih „gül olup yeşermeye“ [procveta poput ruže]. Slika je romantična i pomalo bajkovita: on je kao zaljubljeni slavuj koji želi da sleti na ružinu granu.
U refrenu ljubav postaje odluka bez zadrške. „Senden öteye yer yok“ [Osim tebe nema mesta za mene], kaže, a zatim moli: „Kabul et n’olur sultanım“ [Prihvati me, molim te, moj sultane]. Čak i kada nema ništa osim sopstvenog života, spreman je da ga se odrekne i da gori u toj ljubavi. U drugom delu slike postaju još veće: od kamena, planine i zemlje želi da postane more, a iz „živog mrtvaca“ da se rodi u srcu voljene osobe. „Gerçeği görmeye geldim“ [Došao sam da vidim istinu] pokazuje da za njega ovaj susret nije samo zaljubljivanje, već i pronalaženje sebe posle života bez ljubavi.