Sultanım znači 'Moj Sultane'. To je izraz poštovanja i ljubavi, koji se koristi za obraćanje osobi koja je izuzetno cijenjena i voljena, kao što je sultan ili vladar.
U kontekstu pjesme, pjevač koristi ovu riječ kako bi izrazio svoju duboku predanost i obožavanje voljenoj osobi, uspoređujući je sa sultanom. To je snažan i romantičan način da se naglasi važnost i moć te osobe u njegovom životu.
U pjesmi „Sultanım” turski pjevač Mustafa Ceceli obraća se voljenoj osobi kao „sultanu”, odnosno kao nekome tko ima potpunu vlast nad njegovim srcem. Govornik dolazi pred nju slomljen i nedovršen: „Ben aciz ben yarım” [„Ja sam nemoćan, ja sam napola”], ali želi postati potpun uz njezinu ljubav. Njezine riječi naziva abu hayat, izrazom za „vodu života”, pa kaže da je došao „gül olup yeşermeye” [„procvjetati poput ruže i zazelenjeti”]. Slika je nježna, ali tekst brzo postaje vrlo dramatičan: poput zaljubljenog slavuja koji slijeće na ružinu granu, on traži mjesto uz svoju voljenu.
Najizravniji trenutak dolazi u molbi: „Kabul et n'olur sultanım” [„Prihvati me, molim te, moj sultane”]. Govornik tvrdi da nema bogatstva osim vlastitog života, pa je ipak došao odreći se i njega, „Aşkınla yanmaya geldim” [„došao sam gorjeti u tvojoj ljubavi”]. U drugom dijelu ljubav ga mijenja iz kamena, zemlje i planina u ocean, iz čovjeka bez ljubavi u nekoga tko ponovno pronalazi sebe. Čak kaže da je, dok je bio „živi mrtvac”, došao roditi se u njezinu srcu. Velike slike, ponavljanje i riječ „sultanım” daju pjesmi oblik ponizne, gotovo zavjetne molitve, samo što je oltar ovdje srce voljene osobe.