Пташка [ptashka] znači „ptičica”, odnosno umanjenicu od riječi za pticu. U pjesmi predstavlja nježnu, slobodnu osobu koja leti kroz golemo nebo, pa riječ zvuči istodobno nježno i pomalo melankolično.
Budući da je Пташка [ptashka] naslov pjesme, ova je riječ posebno pamtljiva i otvara važnu sliku cijele pjesme: hrabrost da poletiš unatoč strahu.
„Пташка (Ptashka)” znači „ptičica”, nježan ruski naziv za malu pticu. Moya Mishel’ i DOSE grade pjesmu oko savjeta nekome tko mora poletjeti unatoč strahu: „Лети пташка, пока не станет страшно” [Leti, ptičice, dok još nije postalo strašno]. Nebo je golemo, let je opasan, a ipak važan. Osoba koja govori ne želi zadržati tu ptičicu, nego je moli: „Возвращайся ко мне” [Vrati mi se]. U pozadini su crveni tramvaji, zvukovi truba i ljeto koje traje kao kratka pauza. Posebno je tjeskobna slika života „kao u podrumu s malenim prozorom pod stropom”, dok se sve odgađa za poslije.
Tekst zatim prelazi u šutnju između dvoje ljudi: „Здесь нет слов, замолчишь ты замолчу я” [Ovdje nema riječi, ako ti zašutiš, zašutjet ću i ja]. Duša je sastavljena od vjetra, praznine, cvijeća i tame, pa pjesma ostaje namjerno pomalo nejasna. Na obali galebovi smiješno viču „mijau”, val šapće da će biti nježan, a pripovjedač kaže da je poput oznake zaglavljene u dizalu. Najizravniji ubod dolazi u rečenici: „Мой дорогой, я очень рада, что ты теперь с другой” [Dragi moj, jako mi je drago što si sada s drugom]. To zvuči pristojno, ali teško je povjerovati da je sasvim iskreno. Zato se refren vraća kao nježan poticaj: ne boj se kamenja, poleti, pa se vrati ako možeš.