Рассинхронах je zanimljiva reč koja se ne sreće često u svakodnevnom govoru ili pesmama. Doslovno znači „u desinhronizaciji“ ili „u neskladu“.
U kontekstu pesme, Мот je koristi da opiše stanje kada se stvari ne poklapaju ili kada postoji nesklad, kao u stihu „А что, если завтра уже в рассинхронах“ (A šta ako je sutra već u desinhronizaciji?). To daje pesmi dublji, filozofski ton o nepredvidivosti života i sudbine.
Hej, da li si ikada razmišljao o tome kako se neke stvari u životu jednostavno dese, a onda shvatiš da uopšte nisu bile slučajne? E pa, ruski umetnik Mot je to savršeno uhvatio u svojoj pesmi "Случайности Не Случайны" (Slučajnosti Nisu Slučajne).
Ova pesma te tera da razmisliš o sudbini i tome kako se sve nekako poklapa. Mot peva o obećanjima pri rastanku i kako nas "случай научит нас" [slučaj će nas naučiti]. Postavlja pitanje šta ako se sutra sve raspadne, ali onda dolazi do spoznaje da su "Случайности вообще не случайны / В руках вселенной все наши тайны" [Slučajnosti uopšte nisu slučajne / U rukama univerzuma su sve naše tajne]. To je kao da ti svemir šalje signale, a ti samo treba da ih prepoznaš. On čak kaže da će napisati ime voljene osobe u duši, uzimajući "у судьбы немного чернила" [od sudbine malo mastila], jer je "Бог раскидал знаки по всему миру / Чтоб навсегда быть твоим анонимом" [Bog razbacao znakove po celom svetu / Da zauvek bude tvoj anonimus]. Nije li to super način da se kaže da je sve povezano? I na kraju, shvatamo da tek kada nešto izgubimo, "мы осознаем" [shvatamo] da su ljudi kao vozovi ka drugim gradovima i da samo treba da sačekamo svoj. Stvarno te natera da razmisliš o svim tim malim stvarima koje se dešavaju i kako možda uopšte nisu tako male.