S'éternise dolazi od glagola s'éterniser, što znači 'produžavati se', 'otezati se' ili 'trajati večno'. To je zanimljiva reč jer nosi ideju nečega što se beskonačno nastavlja, često sa prizvukom da je to duže nego što bi trebalo.
U pesmi, stih "Demain en demain s'éternise" (Sutra u sutra se oteže) prelepo opisuje kako se čekanje na 'sutra' nikada ne završava, stvarajući osećaj beskrajnog odlaganja i nade. To je reč koja se ne sreće često i daje pesmi dublji, filozofski ton.
U pesmi "Demain Demain" Luiza nas vodi kroz razmišljanje o sutrašnjici, danu koji uvek obećava, ali često izmiče. Kroz ponavljanje stiha "Demain, demain toujours demain" [Sutra, sutra uvek sutra], pesma ističe kako sutra uvek donosi nadu – "Demain tu trouveras l'amour" [Sutra ćeš pronaći ljubav], "Demain la vie te sourira" [Sutra će ti se život osmehnuti], "Demain la chance tournera" [Sutra će se sreća okrenuti].
Međutim, Luiza se poigrava i sa ironijom tog večitog odlaganja. Sutra je "terre promise" [obećana zemlja] i "paradis" [raj], ali istovremeno "fuit qui le poursuit" [beži od onoga ko ga juri] i "décourage aujourd'hui" [obeshrabruje danas]. Pesma nas podseća da je lako reći "Demain j'arrête c'est promis" [Sutra prestajem, obećavam], ali da to sutra često ostaje samo obećanje, nikada ne stižući. To je pesma o ljudskoj tendenciji da odlaže stvari, ali i o neprestanoj nadi koju sutra nosi.
Luiza je umetnica iz Francuske čija muzika donosi svež zvuk. Njene pesme često istražuju zanimljive teme, kombinujući različite elemente u prepoznatljiv stil.