Lampare se odnosi na ribarske brodove koji koriste snažne svjetiljke za privlačenje ribe noću. To je specifičan i slikovit pojam koji nije uobičajen u svakodnevnom govoru.
U pjesmi, Caruso vidi svjetla usred mora i pomisli na Ameriku, ali shvaća da su to samo lampare. Ova riječ stvara snažnu vizualnu sliku i naglašava osjećaj čežnje i iluzije, čineći je vrlo pamtljivom i zanimljivom.
Pripremite se za predivnu priču o ljubavi i melankoliji! Lucio Dalla nas vodi na staru terasu iznad zaljeva Sorrento, gdje more blista i vjetar snažno puše. Tamo, jedan muškarac grli djevojku nakon što je plakala, a zatim pročisti grlo i ponovno počinje pjevati. Njegova pjesma, „Te voglio bene assaie / Ma tanto tanto bene sai / È una catena ormai / Che scioglie il sangue dint'e vene sai“ [Volim te mnogo / Ali tako, tako mnogo, znaš / To je sada lanac / Koji topi krv u venama, znaš], otkriva dubinu njegove ljubavi, gotovo kao da je to sudbina koja mu teče venama.
Dok pjeva, muškarac vidi svjetla na moru i misli na noći u Americi, ali to su samo ribarske brodice. Osjeća bol u glazbi, ali kada ugleda mjesec kako izlazi iz oblaka, čak mu se i smrt čini slatkom. Gleda u djevojčine zelene oči, koje su poput mora, i iznenada mu poteče suza – osjeća se kao da se utapa. Dalla nam govori o moći lirike, gdje je svaka drama lažna i uz malo šminke i mimike možeš postati netko drugi. Ali dva oka koja te gledaju tako blizu i stvarno, tjeraju te da zaboraviš riječi i brkaju misli. Tada sve postaje malo, čak i noći u Americi. Okreneš se i vidiš svoj život kao trag propelera. Iako je to život koji završava, on ne razmišlja previše o tome; štoviše, već se osjeća sretnim i nastavlja svoju pjesmu. To je priča o tome kako ljubav može preobraziti tugu u radost, čak i pred licem neizbježnog kraja.
Lucio Dalla, iz Italije, bio je kantautor i glazbenik koji je svirao klarinet i klavir. Njegov glas bio je prepoznatljiv, a često je u svojim pjesmama stvarao neobične, gotovo nadrealne priče.
Najviše ga pamtimo po nezaboravnim pjesmama kao što su "Caruso", koja je stekla globalnu popularnost, te "4/3/1943" i "Attenti al lupo". Dalla je u svojim stihovima često promatrao ljude i situacije s jedinstvenim, ponekad duhovitim, a ponekad melanholičnim pogledom.