Imbroglio znači „zbrka”, „zamršena situacija” ili „zavrzlama”. U pjesmi se pojavljuje u retoričkom pitanju „Che imbroglio era, maledetta primavera?”, gdje proljeće i ponovno zaljubljivanje opisuje kao prekrasnu, ali emocionalno zbunjujuću zavrzlamu.
Ova pjesma govori o proljetnoj ljubavi koja je došla naglo i ostavila nered za sobom. Pripovjedačica se prisjeća bliskosti, bijelog vina, cvijeća i starih pjesama, ali sada joj od tog odnosa ostaje pitanje: „Che imbroglio era / Maledetta primavera?“ [Kakva je to zbrka bila, prokleta proljeća?] Riječ imbroglio znači zbrka ili zapetljana situacija, a „maledetta primavera“ zvuči kao šaljivo proklinjanje godišnjeg doba koje je probudilo osjećaje. Najzanimljivija je njezina zbunjenost: „Per innamorarmi basta un’ora?“ [Je li dovoljan jedan sat da se zaljubim?] Kao da je sve krenulo prebrzo, a posljedice su ostale samo njoj.
U drugom dijelu pjesma postaje tiša i osobnija. Ona govori o „carezze che non toccano il cuore“ [dodirima koji ne dosežu srce], o snu koji se nakon buđenja pretvara u pjesnika i o tome da i dalje zatvara oči te misli na tu osobu. Ipak, ne odustaje sasvim: „Se per innamorarmi ancora / Tornerai“ [Ako ćeš se vratiti da bih se ponovno zaljubila]. Zato je refren istodobno optužba i poziv. „Maledetta come me“ [Prokleta kao ja] posebno je duhovit i pomalo gorak: proljeće nije jedino krivo, kriva je i ona jer se zaljubila tako brzo. Na kraju ostaje nedovršeno „Na, na, na“ i osjećaj da njih dvoje ipak znaju što se dogodilo, čak i ako to ne mogu uredno objasniti.