Доля znači 'sudbina' ili 'usud'. To je vrlo snažna i često korištena riječ u ukrajinskoj kulturi i književnosti, koja nosi duboko značenje o predodređenosti i životnom putu.
U ovoj pjesmi, riječ "Доля" je centralna tema. Krechet je koristi kako bi opisao svoj životni put, izazove s kojima se suočava i kako se nosi s onim što mu je suđeno. Ponavljanje ove riječi naglašava njezinu važnost i daje pjesmi melankoličan, ali i odlučan ton.
"Доля (Dolia)" je kao razgovor s vlastitom sudbinom dok hodaš kroz rodno selo i istovremeno kroz vlastitu glavu. Kroz refren "Там де я, промені, там земля в полум'ї" [Tamo gdje sam ja, zrake, tamo je zemlja u plamenu] osjećaš da je mjesto gdje je on uvijek i svjetlo i požar u isto vrijeme, i mir i rat u jednoj slici. Sudbina i sloboda idu zajedno: "Там де я, доля моя, і воля" [Tamo gdje sam ja, moja sudbina i sloboda]. Nema bijega od toga tko si ni od mjesta odakle dolaziš, čak i kad put "стежина невідома" [staza je nepoznata].
Krechet priča kako ga je život dobro ošamario: "А доля дала біль, до рани клала сіль" [A sudbina mi je dala bol, na ranu je stavljala sol] je brutalan, ali iskren opis koliko sudbina zna peći. Istovremeno moli: "Ой, прости, Бог мене, від злості борони" [O, oprosti, Bože, čuvaj me od zlobe], kao da zna da ga gorčina lako može pojesti. Alyona Alyona donosi cijeli svijet djetinjstva i sela: vjetar "над гречаним полем" [nad heljdinim poljem], priče bake, križanje puta zvijezdama, i onaj prekrasan detalj "маю мамин хліб на серці з печі я" [imam mamin kruh iz peći na srcu] koji zvuči kao da stvarno nosi dom na prsima. Na kraju samo traži jedno: "тож мене веди сьогодні, доля моя" [zato me danas vodi, sudbino moja]. To je pjesma za onaj trenutak kad znaš da će biti teško, ali svejedno kažeš: uzimam sve što mi život da.