Fanaberie znači 'hir' ili 'kapric'. To je zanimljiva riječ koja se ne koristi često u svakodnevnom govoru, a dodaje poseban ton tekstu pjesme.
U kontekstu pjesme, Karolina Stanisławczyk pjeva o ponavljanju istih grešaka i ponašanja, čak i kada to donosi bol. Korištenje riječi "fanaberie" naglašava da su ta ponašanja možda iracionalna ili pretjerana, ali se ipak ponavljaju, što doprinosi osjećaju začaranog kruga u vezi.
U pjesmi „Cliché” Karolina Stanisławczyk opisuje vezu koja se polako prazni, ali se još uvijek ponavlja iz navike. Govornica osjeća da joj partner „zabiera ze mnie siłę” [uzima mi snagu], dok mu i dalje daje „kolejny kredyt szans” [još jednu priliku]. On skida kaput, ali je odjeven u tišinu, pa ga mora moliti: „No powiedz coś” [Hajde, reci nešto]. Ta slika je jednostavna i vrlo jasna: dvoje ljudi sjedi u istoj vezi, ali između njih više nema pravog razgovora.
Najbolji ubod dolazi u refrenu: „Gadasz banał, frazes cliché” [Govoriš banalnost, otrcanu frazu, klišej]. Riječ cliché znači izlizanu, već mnogo puta ponovljenu misao, a ovdje označava i njihove stare svađe i iste izgovore. Njihova je veza „szklany dom, fundamenty z pustych myśli” [staklena kuća, s temeljima od praznih misli], pa sve može izgledati čitavo, iako je vrlo krhko. Čak i kada pokušavaju utopiti bol, „cichy nurt zabiera ciągle w dół” [tiha ih struja stalno odnosi prema dolje]. Ponavljanje stiha „My tacy sami” [Mi smo opet isti] zvuči gotovo kao začarani krug: oboje znaju da se ništa ne mijenja, ali ipak ponavljaju iste „fanaberie”, odnosno hirove i nepotrebne drame.