Нахлинула [nakhlynula] znači „navrla” ili „preplavila”, kao snažan osjećaj ili val koji iznenada obuzme osobu. To je slikovita i pomalo poetska riječ koja se ne pojavljuje često u svakodnevnom govoru.
U pjesmi se koristi u stihu „Впала, нахлинула” [Vpala, nakhlynula], gdje opisuje kako je emocija naglo naišla i toliko je snažna da pripovjedač gori od nje.
„КЛИЧУ” znači „Zovem te”, a cijela pjesma zvuči kao hitan poziv osobi koja nedostaje. Već „Два дні без тебе, наче вічність” [Dva dana bez tebe, kao vječnost] pokazuje da se vrijeme razvlači čim nje nema. Jesen i noć više nisu ugodne: „Цю осінь так любити важко” [Ovu je jesen tako teško voljeti], a „Ця ніч без тебе, наче вічність” [Ova je noć bez tebe kao vječnost] govori koliko samoća pritišće. Najizravniji dio je refren: „Чуєш, кличу? Ти прийди” [Čuješ li, zovem te? Dođi]. Nema okolišanja, samo ponavljanje poziva, kao da će se osoba pojaviti ako je dovoljno puta dozove.
U strofama se glasovi približavaju: jedna osoba kaže da mislima leti prema drugoj i da se još nije navikla biti sama, dok druga pita: „Чим же це заслужив?” [Čime sam ovo zaslužio?]. Kratki niz „Ніч-ніч, день-день, де ж ти?” [Noć-noć, dan-dan, gdje si?] zvuči poput nemirnog unutarnjeg monologa. Ipak, pjesma nije samo tuga. Kad se voljena osoba napokon pojavi u mislima, dolaze sunce i poljubac: „палкіші твої вуста” [tvoje su usne vatrenije]. Zato je posebno lijepa završna zahvalnost: „Що ти є у мене” [To što te imam]. Jamala, ukrajinska umjetnica, i MONATIK grade pjesmu oko tog jednostavnog, pomalo dramatičnog, ali vrlo ljudskog zahtjeva: dođi, pogledaj me i nemoj me ostaviti samu ili samog s ovom noći.