Donikąd znači 'nikamo'. To je zanimljiva riječ jer se ne koristi tako često u svakodnevnom govoru, a u ovoj pjesmi ima duboko značenje.
U pjesmi, Fisz Emade Tworzywo pjeva o "drogi donikąd" (putu nikamo), što stvara snažnu sliku besciljnosti i neizvjesnosti budućnosti. Ova riječ savršeno dočarava osjećaj lutanja i potrage za smislom, čineći je vrlo pamtljivom.
U pjesmi „Pył” budućnost je sigurna, ali nimalo utješna: „Obróci ciała w astralny pył” [pretvorit će tijela u astralnu prašinu]. Ljudi stoje na putu „donikąd” [nikamo], jedva vidljivom kroz maglu, pa ipak pjesma ne poziva na čekanje. Umjesto toga ponavlja: „Tańcz, tańcz, wpraw stopy w ruch” [Pleši, pleši, pokreni stopala]. Među prijateljima i zrcalnim kuglama ples postaje način da se nastavi živjeti dok se svijet stalno pomiče. Zato pripovjedač moli da ne zaboravimo „kształtów i barw” [oblike i boje], kao da su upravo ti mali, stvarni detalji važni dok se sve drugo gubi u magli.
Ton je istodobno poticajan i pomalo zajedljiv. Ne pomlađujemo se, ne treba „sjediti ni stajati kao stup”, a društvo zombija ponosno korača prema suncu, iako nitko zapravo ne zna kamo ide. Izraz „Nie wiem za Chiny gdzie” [nemam pojma gdje] poljski je kolokvijalni način da se naglasi potpuna zbunjenost, dok „pragniemy jak jasny gwint” [žudimo kao ludi, do kraja] pojačava njihovu želju za srećom. U gomili, uz bijesnu glazbu, vrijeme sporije prolazi, a blizina druge osobe postaje dragocjena: „chcę zapamiętać Twój zapach i kształt” [želim zapamtiti tvoj miris i oblik]. Čak i uz Boga koji možda spava u kutu i budućnost koja tijela pretvara u prah, pjesma bira pokret, prijatelje i pamćenje sadašnjeg trenutka.