Brame dolazi od glagola bramare, što znači 'žudjeti' ili 'čeznuti'. To je snažna i pomalo arhaična riječ koja se ne čuje često u svakodnevnom govoru, što je čini zanimljivom.
U pjesmi, Dente koristi izraz "Donna delle mie brame" (Ženo mojih žudnji), što je referenca na klasičnu bajku o Snjeguljici i princu. Kroz ovu frazu, pjevač izražava duboku čežnju i želju za osobom koja bi mu mogla pomoći, dajući riječi romantičan i gotovo bajkovit prizvuk.
U pjesmi „Cosa Devo Fare” pripovjedač traži odgovor na vrlo jednostavno, a zapravo golemo pitanje: što da radi? Pita ogledalo želja, tarot-kartu, kristalnu kuglu i zvijezde mogu li mu reći treba li ustati ili odmarati, može li vjerovati prijateljima, treba li nastaviti hodati naprijed i jesu li dosadašnji postupci dovoljni. Posebno je simpatičan prizor s kristalnom kuglom: pita je kako da postupi ako se ozlijedi i hoće li u subotu biti sunčano za odlazak na more. Čarobni predmeti ne mogu govoriti ni vidjeti na ljudski način, pa im se obraća kao da ga ipak mogu čuti i usmjeriti.
Kako se pitanja nižu, pjesma postaje sve osobnija. Zvijezde treba pitati hoće li se raspoloženje opet popraviti i mogu li se izgubljene stvari vratiti, a zatim se obraća „ženi svojih želja”, izrazu koji znači voljenu ili silno željenu ženu. Kaže joj da nije htio smetati, ali možda mu samo ona može pomoći, jer ga nitko drugi nije saslušao ni objasnio mu što da učini. Na kraju se isto pitanje iznova vraća uz riječi „Con te” [s tobom]. Zato pjesma počinje poput zabavnog savjetovanja s ogledalom i zvijezdama, a završava vrlo izravno: prava nedoumica nije što učiniti općenito, nego što učiniti s tom osobom.
Dente je umjetničko ime Giuseppea Peverija, talijanskog kantautora rođenog 1976. u Fidenzi, nedaleko od Parme. Prije samostalne karijere svirao je gitaru u sastavima Quic i La Spina, a prvi album, Anice in bocca, objavio je 2006.
Njegove su pjesme kratke i pune igre riječima, a kritičari su ga uspoređivali s Luciom Battistijem, Luigijem Tencom i Rinom Gaetanom. L'amore non è bello (2009) osvojio je talijansku nagradu za nezavisnu glazbu za najbolji album, a Io tra di noi (2011), u produkciji Tommasa Collive, ušao je na talijansku ljestvicu albuma na 15. mjesto. Canzoni per metà (2016) ima dvadeset pjesama, među kojima su "Curriculum" i "Cosa devo fare". Objavio je i knjigu bajki, Favole per bambini molto stanchi (2015).